Doktorska izložba u Hrvatskom društvu likovnih umjetnika u Zagrebu

Izložba pod nazivom „Slike u infracrvenom području – odlaganje vidljivoga“ otvorena je 19. travnja 2016. u Hrvatskom društvu likovnih umjetnika u Zagrebu u Galeriji Bačva.

Ovom izložbom, u spoju umjetnosti i znanosti, Dijana Nazor predstavila je likovni dio doktorskog rada koji se razvio iz šestogodišnjeg istraživanja na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu pod mentorstvom red. prof. Igora Rončevića i dr. sc. Jane Žiljak Gršić.

Izložbu je otvorila ravnateljica Hrvatskog društva likovnih umjetnika Ivana Andabaka. Uvodnu riječ održala je povjesničarka umjetnosti i likovna kritičarka Branka Hlevnjak te povjesničar umjetnosti i nekadašnji ravnatelj Hrvatskog restauratorskog zavoda Ferdinand Meder.

Branka Hlevnjak osvrnula se na umjetnički dio doktorskog rada te je u govoru izložbe naglasila:

„Međutim nije riječ o oponašanju uzora nego o osobnom traganju za stvaranjem dvoslike utemeljene na novim znanjima i iskustvima vezanim uz bojila. (…) Najuzbudljiviji i po mom mišljenju, krunski ciklus ovog umjetničkog istraživanja, je ciklus slika slobodne geste i gotovo glazbeno kolorističke orkestracije u kojoj skladno zvuči melodija i kontra ritam /poput zvončića/ i stvara uzbudljive i oku ugodne i vidljive kompozicije koje kriju u sebi anđeosku igru. (…) Sva tri ciklusa ovdje prikazana dio su novog i originalnog puta koji se otvorio kao poziv i izazov sljedbenicima. Ovaj umjetnički prilog povijesti umjetnosti, koji je ovom izložbom ostvarila Dijana Nazor, ima sasvim sigurno avangardni značaj, ne po slikarsko formalnom određenju vidljivog, nego po slikarsko-formalnom određenju vidljivo-nevidljivog seta, po duoslici kao novom fenomenu.“

Ferdinand Meder govorio je o doprinosu ciljane metode vidljivo-nevidljivog retuša u konzervatorsko-restauratorskoj struci: “S obzirom da bliski infracrveni spektar reagira na vrlo nijansiranu primjenu boja s njihovim različitim svojstvima, možemo reći da je snimak jednog djela u tom spektru čuvar njegove autentičnosti jer je stupanj specifičnosti praktično neponovljiv. Time dolazimo do primjene infracrvenog spektra u zaštiti i očuvanju kulturne baštine, što je također područje djelovanja Dijane Nazor kao konzervatorice-restauratorice. (…) Taj segment njezine profesionalne aktivnosti predstavljen je dvjema slikama na kojima je autorica vrlo uspješno provela cjelovite konzervatorsko-restauratorske postupke.“

Otvorenje izložbe uveličale su dvije klape, muška klapa „Stine“ i zagrebačka ženska klapa čiji je voditelj bio don. Marko Klarić.

Infrared postupkom autorica je prikazala tri razrađena apstraktna stila u vizualnom spektru. U infracrvenom NIR području je naslikala različite motive: autoportrete, anđele, tekstualne poruke/citate i portrete važnih filozofa, povjesničara umjetnosti, umjetnika, likovnih kritičara koji su se bavili pitanjem vidljivog i nevidljivog u slikarstvu.

Radi se od dvjema različitim slikama na istom platnu od kojih je jedna vidljiva golim okom, a druga IR kamerom.

Time se otvaraju mogućnosti dvostrukog prikaza na istoj slici – kromatskog i akromatskog.

Istraživala je nove mogućnosti slikanja na temelju propitkivanja pigmenta/boje/bojila i određivanja njegove vrijednosti, što je rezultiralo prvim doktoratom s primjenom InfraredArta u slikarstvu.

Drugi dio izložbe odnosi se na istraživanje primjene ciljano nevidljivog i ciljano vidljivog retuša u bliskom infracrvenom području u konzervatorsko-restauratorskoj praksi.

Za potvrdu teze konzervirane-restaurirane su dvije slike s kraja 19. stoljeća tako da je izveden ciljano vidljivi i ciljano nevidljivi retuš na mjestima oštećenja slikanog sloja i preparacije u bliskom infracrvenom području.

Na prvoj slici „Portret Ilije Guteše“ Anastasa Bocarića iz Muzeja grada Zagreba prikazan je namjerno nevidljiv retuš, a na drugoj slici „Znaim“ Dragutina (Karl, Carl) von Weingärtnera iz Hrvatskog povijesnog muzeja namjerno vidljiv retuš u NIR spektru.

Istraživanje boja/pigmenata temeljila je na osnovi inovacije InfraredArt koju je razvio prof. emer. Vilko Žiljak sa svojim istraživačkim timom 2007. godine u Zagrebu.

Tijekom izložbe prikazan je film o konzervatorsko-restauratorskim radovima na spomenutim dvjema slikama. Autor glazbe je zagrebački kompozitor Vili Miličević.

Fotografije u katalogu izložbe su snimili Jurica Škudar i autorica izložbe. Otvorenje izložbe su fotografirali Antun Bukovec, Fredy Fijačko, Iva Lulić i Juraj Vuglač. Film s otvorenja izložbe je snimio Alen Horvatić.

Izložba je bila otvorena do 21. travnja 2016.

Više na mrežnim stranicama:

 

 

 

 

 

DijanaAuthor posts

Avatar for Dijana

Dijana Nazor Čorda rođena je 1971. u Splitu. Doktorirala je na poslijediplomskom sveučilišnom doktorskom studiju Slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu 2017. god. Diplomirala je 1995. godine na Fakultetu prirodoslovno-matematičkih znanosti i odgojnih područja u Splitu, danas Umjetnička akademija, te stekla zvanje profesora likovne kulture-restauratora. Godine 1990. maturirala je u Školskom centru za primijenjenu umjetnost i dizajn u Splitu. Dobitnica je više nagrada, priznanja i pohvala za umjetnički rad. Živi i radi u Zagrebu.

No comment

Odgovori